Festival poezije 50 Poems for Snow pokrenut je 2012. godine, prema ideji i na inicijativu Saše Šimprage, u suradnji s pjesnikom Aleksandrom Hutom Konom, a nešto kasnije savjetu festivala pridružila se Magdalena Došen. Datum održavanja festivala definiran je prvim obilnijim snijegom u Zagrebu te ga je nemoguće unaprijed predvidjeti. Svake je godine festival posvećen jednom autoru, čije pjesme ili stihovi se čitaju, a odabir pjesnika uvjetovan je pretežno osobnim afinitetima organizatora, s naglaskom na imenima koja možda nisu toliko poznata široj publici. Pjesnici-izvođači većinom su mladi i tek donekle afirmirani autori, a upravo je pokušaj uvođenja, po procjeni savjeta, kvalitetnih novih imena na hrvatsku kulturnu scenu jedan od osnovnih ciljeva festivala.
Autorica je u istraživanju naglasak stavila na način na koji festivalske prakse interferiraju s lokacijom na kojoj se izvode – Krešićeve livade u blizini gradskog centra. Aproprijacijom značenjski neobilježenog prostora, protagonisti ga aktiviraju, oplemenjuju i na taj način ucrtavaju u mrežu grada. Koncept društvenog oblikovanja, na koji se analiza oslanja, tako se čvrsto ukotvljuje kao ishod ovih praksi.
(seminarski rad Jozefine Ćurković pod naslovom “Poezija (u) gradu – konstrukcija mjesta festivalskim praksama na primjeru festivala poezije 50 Poems for Snow”, u sklopu kolegija Antropologija festivala na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, akad. god. 2015./2016., mentorica: Petra Kelemen)
