Intervencija Laughing Butterflies Martine Mezak sastojala se od postavljanja triju parova zvučnika iznad ulaza u Dom Hrvatskih likovnih umjetnika, iz kojih je puštana snimka višeglasnog, multipliciranog, preklapajućeg smijeha, koju je autorica izradila montažom snimaka iz osobnog arhiva i onih preuzetih s interneta. Umjetnica u svom radu odlučuje reagirati na prijeporne politike pamćenja, ali ne zalažući se za alternativne načine sjećanja, već izlažući politizaciju javnog prostora subverziji. Mezak to čini karnevalesknim smijehom, univerzalnim, emancipativnim, usmjerenim prema svim društvenim akterima. Smijeh u urbani prostor uvodi zvukom, za koji navodi da na specifične načine ispunjava i zaposjeda prostor te zaokuplja pažnju onih koji su mu izloženi. Cilj njezine zvučne instalacije Laughing Butterflies bio je izazvati efekt očuđenja prostora smijehom i preusmjerenjem percepcije prolaznika na zvučne podražaje.

Više: Tomislav Augustinčić, “Laughing   Butterflies: od smijeha do društvene kritike i očuđenja”, u Mjesto izvedbe i stvaranje grada, V. Gulin Zrnić, N. Škrbić Alempijević i J. Zanki, ur. Zagreb: HDLU i IEF, u tisku